Ovo su pravoslavne crkve iz Beograda i jedna je iz Berna. Pogadjajte koja je koja. No tema ove beleške (posta za europejce) je stilovi gradjenja srpskih crkava po svetu.
Kakav je zaista stil gradnje srpskih crkava po svetu i u nas? Postoji li stil gradnje koji je ustaljen ili je to samo nastavak graditeljske tradicije ove vrste objekata? Lično mi je teško to da prevalim preko usta ali mislim da ću odmah moći da kažem decidivno da je izgradnja crkava danas – kopiranje stilova koji su poznati kroz istoriju i ponegde pokušaj reinterpretacije stilskih odrednica koje su se pojavljivale kroz prošlost gradjenja.
Prezentovani primeri ovih crkava su samo kap u moru o ovoj temi.
Naravno i u svemu ovom sigurno da ima odstupanja od kanona u rasporedu ali verovatno se slede kanoni same Pravoslavne crkve u svemu tome i tu ne sme biti odstupanja. Evo jednog (od brojnih primera) našeg proslavljenog arhitekte Pedje Ristića.
Onda su tu i crkve iz pretplošlog veka kao ova dole
Ili crkva autora Aleksandra de Roka u Sarajevu
Kao da svi ovi primeri govore jedno te isto, stilovi gradnje crkava u Srbiji se ne menjaju u onom duhu kako se sama arhitektura menja već gradnja ovih objekata prati tradiciju ili kanone same Pravoslavne crkve do najsitnijih detalja. Da li je to dobro ili ne ne želim da se ovaj put uplićem u to jer smatram da gradnja crkava treba da PRATI KANONE CRKVE ali bih lično voleo da vidim da se i tu pojave novi oblici kao što je ovaj objekat Saborne crkve u Skoplju. Mislim da objekat prikazuje posvećenost oblicima prošlosti ali sledi i neke oblike koji podsećaju na budućnost i sve vreme poštojući unutarnji raspored.
Sigurno da je ovo tema za mnogo veću belešku (post) od ove ali neka ovo bude početak priče o stilovima gradnje crkava po Srbiji, a što više o tome mislim, treba obraditi i srpske crkve izgradjene u rasejanju.
Прилика да се помене и црква Светог Спиридона која краси Трст:
The church of San Spiridone is a beautiful Serb-Orthodox church together with a lively and oriental architecture, designed by Carlo Maciachini around the middle of the 1800’s. The interior and exterior mosaics are of a notable optical illusion. With a certain interest, there are also the post-Byzantine icons which are kept in custody in the temple.
Фотографија: http://xrl.us/beyfvm
Иако палата Гопчевића није црквена грађевина заслужује помен као једна од монументалнијиг грађевина српских задуџбинара 19 века у Трсту а коа је данас у функцији музеја. Изнад улаза статута /кип Милоша Обилића и цара Лазара ако се не варам:
house of the Serbian family Gopcevic
На доњем снимку је лепота палате Гопчевић пуно израженија:
http://www.worldisround.com/articles/73701/photo9.html