U nedostatku arhitekata iz samog grada Beograda i cele Srbije novinari potežu za onima koji rade na strani jer su oni očigledno oslobodjeni muke da paze šta pričaju o svom gradu odakle su potekli. Tako se dogodilo da je “otkriven” i ovaj čovek, gospodin Tošković, za koga vrlo malo znamo jer je em arhitekta pa još u takvim finim godinama pa još uspešan u inostranstvu a i ovde je imao lepu karijeru. Elem on se ne libi da kaže koja nam daska fali u glavi. Izgleda da je to ona najvažnija, OČUVANJE SREDINE.
Beogradski arhitekti se više time ne bave. Oni su izmislili nove termine kao što je “zelena arhitketura” i slični ali da se brinu o zelenim površinama ne, to više ne rade.
Današnja arhitektura čak izrabljuje prirodne resurse kroz takozvanu “održivu gradnju” i takvih primera ima već po gradu.
Postoje čak i “pametne zgrade” koje naravno postanu retardirane kad se isključi struja i tako dalje i tako dalje . . .






